Strah je , parafraziraću, negativan osećaj koji se stvara kada čovek očekuje neku opasnost.
Kada prepoznamo situaciju gde nismo sigurni da možemo da izbegnemo opasnost, javlja se panika.
U situaciji gde smo sigurni da ne možemo da izbegnemo opasnost, javlja se užas.
Osećanje koje me ovih dana obuzima, liči na paniku, ali vuče na užas. Da pojasnim…
Na društvenim mrežama uveliko je počelo “razgolićavanje”, čuvena pojava čim grane sunce, lišće ozeleni, trava poraste a temperatura ne pada ispod 20.
Bujna poprsja, dugačke noge, zategnuta dupeta i trbušnjaci su redovna profilna slika.
Devojke/žene se obavezno slikaju pored bazena/mora/na plaži, zavaljene u neku ležaljku u senci palme, osmehuju se, onako preplanule, kao sa reklama za Zirodent.
Što se tiče muške populacije, sve je već poznato…
Kradu fotke manekena/glumaca/sportista, te iste postavljaju kao svoje, sa sve trbušnjacima, bicepsima i tricepsima, kao da su rođeni sa istim, ili kao da su upravo izašli iz teretane posle napornog akanja po spravama. I još bezobrazno napišu da imaju 50 godina!
50 godina!? Ma važi!!!
Ima i ekstremnih, izuzetno hrabrih slučajeva, to su ovi debeljuškasti, koji veruju da je dovoljno da se prikažu u pravom svetlu, ogoljeni pred ženskim svetom, pa kud puklo.
Obavezno su nasmejani, bezbrižni, praćakaju se u plićaku, po neki drži neku ribu/flašu piva/pljesku u lepinji – ko vele…. zaiskale ste iskrenost – eve vam ga !
Svi mi na neki način cenimo tu iskrenost. Ali halooooo…
Da li bi bilo lepo da se ja ovako dežmekasta, sa 3 zuba u glavi, bez sisa (koje su izgleda komprimovane u zadnjici), sa sve borama, porama, strijama, celulitom + najnovijim gedžetima (proširene vene + tromb) prikažem u tom svetlu?
Da li je to pošteno prema ljudima koji imaju urođenu ili stečenu intoleranciju na mas’ ? Čiji želudac ne može da svari svu tu količinu moje veličine? Imaju slabo srce?
Nisam ja debela, ja sam niska!!!
A opet…
Kažu da je lepota u očima posmatrača.
I da istina boli.
Pa ajd’ budi pametan…
