Božeeee, što smo mi neka umetnički nadarena familija. I ne samo umetnički, nego i tehnički, nekada i tehnološki.
U sve se razumemo.
I svašta znamo da popravimo.
To što kod svake popravke imamo višak delova je talenat a možda i sreća.
Višak šraf…ok, usisivač radi! Višak šraf, pegla radi! Višak matica – ok! Višak šraf - lampa radi! Pa odakle ovoliki šrafovi jebem ti!?
Kupio moj ćale jedne godine neke slike od nekog akademskog slikara… budale neke, ja bih dodala i pijandure, ime neću da mu pominjem, nije ni poznato, ni priznato (cenim). Al ga ta pijana budala odrala. Za 5 slika u ulju, sa sve ramom naplati mu, ako me sećanje dobro služi, 5000DM s obrazloženjem da deo ide u humanitarne svrhe, a da tih 5.000 može da plati na dve, tri rate.
Kurac na rate, pa da mu se smeje pola Peći. Iskešir0. I još mu našao par “proverenih prijatelja” kojima može da uvali umetnička “dela” , pa neke dve slike kupi moja firma, ali pogoleme, a par slika jedna velika firma. Sasvim sam sigurna da, ako je “umetnik” još uvek živ, i dalje krcka pare od ovih nekoliko naivčina
I sada, slike kao slike, ne razumem se pa mi glupave, ali ova najveća prikazuje Seobu Srba sa tog dela Kosova. Jednim delom i deluje da je slikar znao šta radi (dok je bio trezan), ali je bilo par individua na sliKi koje su se valjda bacile na zemljicu crnu, da je poslednji put u životu poljube (što je ok) ali nije ok da ti isti ljudi tj žene izgledaju na sliKi kao dve bačene krpe.
Još jedna pogolema slika valjda prikazuje neku palanku, mada meni lično liči na Skadarliju tamo iz nekih ’50-ih, što je opet bila kao neka lepa zamisao… retro Skadarlija. Ali (to jebeno ALI) na sred te kaldrme ovaj ludak je naslikao i nekog čoveka u beloj košulji dugih rukava i braon pantalonama, sa braon kravatom (one uzane, što su bile u modi 90-ih) i akten tašnom!?#@%$&!? (prevod:Štakojikuractašna!?) A čovek na sliKi isti Jehovin svedok, jedan što se u to vreme stalno šetao na relaciji Šaran-Ušće i nudio one knjižice o sviranju kurca s’ druge strane plota …
Keva čupala kosu, brat i ja se smejali, ćale pičkarao svo troje…
Prođe neko vreme, Boga mi podosta, deca mi već krenula u školu kad će keva:
“Daj mi one tempere, četkicu, šoljicu i zejtin!”
- Umetnica, haa? Nećeš valjda?
“Nego šta ću! Daj!”
Frke, frke, maz, maz, mrlj, brlj… Voila!
Skadarlija dobila umesto čovečuljka drvo :)
A one dve žene što su se bacile na zemljicu… keva sravni sa zemljom! Trasss! Nema više! (Nije uništila sliku, odakle vam ta sumanuta ideja!? Mi cenimo umetnost! Nego je na jedvite jade pogodila boju zemlje i prekrečila ih)
Treća slika – Gardoš, a u pozadini nebo plavo. Veštački plavo. Plavo kao … ma saĆu vam nađem nijansu…
Neeeeemoj kevo ništa više da ispravljaš. Molim te! Ma kakvi oblaci? Tice? Teraj to u pizdu materinu, sakrij je negde.
Uvalismo je mom bratu, huh!
E sada, da me pitate odakle meni slika Gardoša u podrumu, ne bih znala tačan odgovor. U stvari, mislim da su kupljena dva Gardoša, klasika, “za ovde” i “za poneti”… Ovo je ona “za poneti” na svadbu/slavu/rođendan/nekikurac
Od istog “umetnika” ja od oca na poklon dobila tiganj (naravno na sliKi). Prazan. Ram lep u pičku materinu, a na sliKi tiganj… tava… Pa shvati umetnika!
Da dam kevi da doslika jaja, slanNu… Ma jooook. Što da se žena muči kada ja slike držim tamo gde držim i čuveni svadbarski kupus - u depou :)
Ove dve slike što je kupio moj tadašji direktor za firmu, hm… ponovo Zemun sa milijardu krovova.
Umetnik valjda bio opsednut krovovima ko ja kurcem, seksom i još nekim glupostima.
I, zašto sam se ja sada setila ovih slika?
Videh par njih kod keve u stanu, pošto smo krečili, pa onako sada stoje pokrivene u kuJni. Miševe nemamo! Ni zmije, guštere, mjaumjau. Čekamo da se na ovu dodatu farbu uhvati patina… A to je proces koji traje..
E, da, da ne zaboravim…
Što se tehnoloških postupaka tiče, u našoj kući mleko nikada nije pokvareno, nego je “povuklo miris iz frižidera”, hleb nije buđav nego “oplemenjen”, jaja nisu mućak nego su “malo odležala” a džem je “pufnast” iako moja deca tvrde da je “dlakav”…
Sve u svemu, fina smo mi neka porodica… E to sam htela da vam reČem!
