Izgleda da neko radi protiv nas već duže vreme. Ili možda i kraće, ali temeljno… Sve što su mogli da sjebu, sjebali su. Još uvek ne znam ko, ali neko iz mase jeste!
Razbucaše veliku Jugoslaviju, fabrike, preduzeća, banke, velike firme, poljoprivredu, turizam, ceo sistem, da ne nabrajam…
Ostali su neki restlovi od kojih ni šifonske gaće ne mogu da se sašiju.
I kad stavim prst na čelo, shvatim da sve je to počelo od moje pokojne babe. Ta velika državna pljačka. Taj raspad sistema.
Ona je radila u bolnici kao kuvarica, i “pozajmljivala” je meso. I jaja. I zejtin, šećer, brašno… To što do dana današnjeg nije vratila ono što je “pozajmila” opravdava je preranom smrću u 92. godini.
Imala je sedmoro dece iz dva braka. Bila moderna za ono vreme. Znači, sedmoro dece x najmanje po dvoje unučadi, da si Rokfeler, ne bi mogao da na’raniš tolika usta. Babi jedinica iz vladanja, ali čista petica iz domaćinstva!
Ček!
(upravo mi ćerka saopštava da hoće da upiše mađarski ?!?)
June moje još ne potkovano, kćeri moja mentalno posrnula … vidiš li se ti na ovoj sliKi? Još ne? E ovako ćeš da izgledaš ako upišeš to što hoćeš!
E što se iznervirah! Sjeba mi koncepciju posta. Ništa, jebeš babu i državu, okrećemo se vedrijim temama…
Školstvo!
Blagoš si ga nama.
Od silnih fakulteta državnih, koji još uvek “imaju reputaciju” (kakvu-takvu) moj sin je upisao Megatreš. Smer za odnose sa javnošću. Okej, okej… Jasno je svima da kupujemo diplomu na rate.
Sa tim smerom može da se zaposli u nekoj kladionici, kafiću, da radi preko zadruge kao fizikalac, eventualno će moći da zakupi tezgu na borčanskoj pijaci i da prodaje parizer i viršle iz Mađarske – ali sa diplomom!
Fakat – radiće sa javnošću.
Nego, ova mala je do pre pola sata htela da upiše elektrotehnički fakultet. ŠKK joj bi, evo još sam u čudu… Da l’ je neko iznervirao u školi, da l’ mi lenja pita nije ispala kako treba, da l’ je buđav onaj cimet što sam metla, eto pojma nemam.
Šta god da upiše, neće mi biti od neke koristi, naročito ne medicinske.
Ja ovako vremešna, idem u godine gde ću sve više da koristim usluge zdravstvenih i rehabilitacionih centara, ortopedska pomagala, razne implantate …
Računala sam, ako bude programer imaće finu platicu, pa kad mi zafali za kuk, protezu, sise… da se otvori, jedna je majka!
Eeeee…. potopiše se snovi moji kao Atlantida. Računam da sam i dalje sugestivna, a ima još vremena do prijemnog… il’ će biti programer, il’ će joj majka biti ubica! (šaaaaalim se bre )
Nek upiše šta ‘oće… pa posle neka trlja glavu. Kad je nisam nagovorila da upiše medicinu, više nije ni bitno (progovori hipohondar u meni)…
Ono što mene brine su ove neke generacije “Engleza” koje završavaju Medicinski fakultet. Da se razumemo, ne brinu me svi polaznici, naročito ne oni druge boje, vere, jezika, izgleda piše… Oni će i onako da leče ljude u svojim siromašnim zemljama.
Ali šta ćemo sa ovima koji su kao “Englezi” a prezivaju se na “IĆ”?
Slušaju predavanja na engleskom. Odgovaraju na engleskom (šatro). Uče pojmove na latinskom i engleskom, a lečiće mene, vas, i još neke na srpskom, u srpskim bolnicama, sa srpskim materijalom, ali sa “engleskom” obukom.
Načula sam da su to deca naših profesora primdrmrprof, koja nisu imala ni jedan uslov da upišu regularno fakultet, pa se prešaltali i pomešali među ove obojene i prave se da su sa engleskog dvora. Niđe veze…
Pade mi na pamet nova verzija one kletve:
“Ko je Englez i srpskoga roda….
od ruke mu skalpel ne išao,
ni na stolu operacionom vežba,
sterilni mu ne bili tuferi,
nit’ makaze sa instrument table” …
Zanesoh se, gde smo stali? Aha…
Slažem se da će neko znanje da pokupe.
Imaju praksu, idu na vežbe, roditelji su im uglavnom medicinske struke, poguraće gde se može, biće i tamte-za-vamte… (proći-će-tvoja-ćerka-ako-prođe-moj-sin). Pošteno.
Ono što nije pošteno je – da im ja u neko skorije vreme i silom prilika, a ne svojom voljom, dospem “pod nož”.
Već zamišljam situaciju: ja došla da ugradim seese br. 5 a oni mi odstrane pola plućnog krila i urade vazektomiju !?!
Nego, ovako dok sam još pri čistoj svesti i zdravoj pameti, da uzNem neke mačke, miš0ve, pse lutalice i da vežbam da se u nekoj bliskoj budućnosti samooperišem! Tja!
Pa valjda ja znam šta treba da ugradim… još samo da naučim kako…
Neću da budem engleski pacijent!
PS Čudni su putevi gospodnji, a još je čudniji moj post. Ja uopšte nisam htela da pišem o ovome! Draga Saveta, da li sam ja podvojena ličnost?
