Drage dame,
kada nosite haljine od satena i žerseja, naročito one pripijene uz telo, MOLIM VAS vodite računa o donjem vešu. Samo čipka može da podnese sve. Nekada ni ona.
Toliko.
Hvala na pažnji.
**********************
Ovo je bila napomena, a sada o 4 venčanja.
Bogufala sve neke lepe stvari evo unazad mesec dana. Prvo se udala mlada komšinica, pa se oženio moj sestrić, pa se udala deverova ćerka i na kraju moja sestričina. Svaka svadba na svoj način, a opet lepa. Mladenci, zvanice, muzika, veselje – sve 5+!
Sve u svemu, svadbe su danas investicija u budućnost svoje dece. Ono „dam ti sada, da mi se vrati posle“. To je tako vazda bilo, takav je i red. Srećom pa se sada na svadbe nose pare, a ne kao nekada: Qrci/palci koji ti nikada ne zatrebaju (oklagija, šerpe, vibrator sa 3 brzine, mlin za kafu).
U moje doba pravile su se i torte, one domaće sa kilo oraha na kilo čokolade i putera, pa smo jednu takvu, pošto je bila ogromna, ostavili kod komšinice u zamrzivaču za „kad nam dođu gosti na čast“. Ova nadigla dupe i otišla na plac u Nepričavu, a njen sin lepo pozvao društvo, napravili žurku, smazali tortu i ćao/poyy.
I ajd’ sad, jebeš tortu, jeste da je bila najbolja, najveća, do yaya, nego što mi o tom činu nismo imali pojma, pa došli gosti, a mi ajd’ po tortu a ono Qrac.
I tako… posle komšinica od blama donela materijal da se pravi nova, mi napravismo tri omanje i tako im sve oprostismo.
Što se tiče tih bezveznih običaja, mnogo je bilo glupavo da se kupuje (a kupovalo se) cveće. To je brate čist materijalni izdatak. Nikome u džep, a vama iz džepa ohohooo!
Kome je još do cveća pored para i poklona? Ono, samo treba da paziš da ga ne oboriš, da premeštaš sa stola na pod, sa poda na policu, sa police aupičkumaterinu jebem ti cveće! I baciš.
Isto važi i za sahrane. Samo, što ono kaže narod „filuješ guskino dupe maslom“ tj. puniš džepove onim hohštaplerima iz cvećara grobljanskih, naplate ti boga oca, posle još i mak’nu sa groba ako šta pretekne, da mogu da uvale drugom i tako u krug.
Bejah ja na više sahrana, a ono bilo naroda tušta i tma, a cveća, suza i venaca kupljeno kao za jednu solidnu cvećaru. Razumem ja sve to, poštovanje, počast, red, ali zar nije pametnije bilo da stoji neko pored ulaza u kapelu, drži kutiju neku, pa ko je hteo da kupi cveće, a obično svi kupuju, pare da meTne unutra, pa da se ovima što su pretekli pomogne i olakša i onako težak udarac.
********************
Ja sam, kao što se i sami mogli da zaključite, jedna vrlo praktična osoba. I u sve se razumem, od gaća do kutija za skupljanje para za sahranu.
To što ja nosim gaće kakve nosim, znači samo jedno – da ja u haljine od satena ne ulazim po cenu života!
*********************
I, čitam ja sada šta sam napisala, pa se pitam odakle mi uopšte ideja da pišem o svemu ovome, kud strpah i cveće i pare i gaće i sahrane…
Trebalo bi me hospitalizovati na određeno vreme.
Ili mi samo fali Qrac.
Ili oboje.
Ili sam genije.
Ili sam samo jedna obična nežna žena u doba tranzicije…
